Detoksikacija organizma
Termin obuhvata dvije faze: biohemijsko pretvaranje škodljivih u neškodljive i nekorisne materije (detoks u užem smislu) i proces eliminacije istih iz organizma.
Biološki očekivano, imamo dovoljno organa i mehanizama za svakodnevni detoks u kojem su najvažniji jetra, bubrezi, slezena, pluća i crijevna mikrobiota (uslovno organ), a u fazi eliminacije bubrezi i crijeva, a potom koža, pluća i limfa.
Otrovi topivi u vodi i pretvorljivi u gas se nešto brže eliminišu putem znoja, urina i fecesa ili disanjem, dok oni deponovani u masnom tkivu traže složeniju biohemiju, a nekih se djelimično rješavamo tek šišanjem kose i rezanjem noktiju.
Svjedoci smo da ljudi deklarativno ne vjeruju pričama o detoksu, a istovremeno cvjetaju neefikasni instant programi i protokoli, posebno rizične brze detoks i razočaravajuće eliminacijske dijete, bez uporišta u biologiji i relevantnim naukama.
Suočeni sa prethodnim paradoksom pitamo se ima li tog taloženja otrova, posustaje li organizam pred modernim okruženjem i načinom života te postoji li, konačno, racionalna metoda detoksifikacije.
Odgovor je pozitivan na svako pitanje, a dugoročnom uspjehu prethodi povećanje svijesti, a potom smanjenje rizika i promjene navika.
I bez taloženja, uz idealnu hranu, vodu i vazduh, tijelu će povremeno trebati dodatni unos bar antioksidanata kao pomoć u eliminaciji štetnih produkata ćelijskog metabolizma.
Šta je intoksikacija?
U najkraćem, intoksikacija (trovanje) je oštećenje zdravlja nastalo djelovanjem otrovnih materija na živi organizam.
Različite su klasifikacije otrova na biljne, životinjske, mineralne i sintetske; krvne, živčane i ćelijske; organske i neorganske i sl. Zvanična medicina naziva toksinima samo otrove koje stvaraju živi organizmi (bakterije, plijesni, zmije, pčele…).
Dominantna vrata ulaska su koža, pluća i usta, a nešto rjeđe šprica i klistir. Po ulasku ih krv raznosi i deponuje neravnomjerno: lijekove i droge uglavnom u jetri, žuči i kosi; teške metale u kosi, noktima i kostima, a neke pesticide i kozervanse u masnome tkivu.
Nužan uslov djelovanja otrova je njihova topivost u vodi i mastima ili sposobnost pretvaranja u gasove, a stepen ¸¸trovanja će zavisiti od primljene doze i stanja organizma.
Najprisutniji otrovi u javnoj svijesti su alkohol, lijekovi, narkotici, teški metali, jake kiseline i baze, deterdženti, pesticidi, aditivi i plastična ambalaža. Najčešća stanja koja traže hitnu pomoć i naknadni medicinski tretman su trovanja alkoholom (sa lijekovima ili bez), lijekovima, narkoticima i salmonelom.
Međutim, naš fokus su ona trovanja koja nastaju svakodnevno, talože se godinama i prolaze neprimjećena (ili se pravimo) u smislu rizika, simptoma i posljedica zato što dolaze iz lijekova, hrane,vode, vazduha, radne okoline, mjesta stanovanja i različitih zračenja.
Tako, teški metali do nas pronalaze put iz rudnika, teške i procesne industrije, ložišta, SUS motora i duvaskog dima. A otkud otrovi u hrani? Idimo redom!
Već na poljima i plantažama je česta zloupotreba vještačkih đubriva i “zaštitnih sredstava”, moguće i GMO sjemena, a na farmama antibiotika i aditiva. U transportu i skladištu su mogući razvoj buđi i mješanja sirovina sa nepoželjnim materijalima. Pijace nisu ogledalo higijene. Prehrambena industrija koristi puno aditiva i rizičnih materijala za pakovanje.
U javnoj ishrani i kućnim uslovima se dešavaju higijenski propusti, nedovoljna termička obrada te neadekvatno čuvanje napravljene hrane i sirovih namirnica.
Na prethodno istaknimo zakašnjelu svjesnost da su nam mogućnosti tijela sve slabije zbog starenja, stresova, hroničnih bolesti; neumjerenosti sa soli, masnoćama,šećerima, suvim mesom i roštiljem na ugalj i drva.
Npr. nedovoljno probavljena hrana zbog oslabljene probave trune i podstiče rast parazita, gljivica i patogenih bakterija u debelom crijevu.
Zašto je ovo važno, koje su posljedice? Nauka tvrdi, samo u slučaju kancera, nezdrava ishrana je uzrok u 35%, a pušenje u 30% obolijevanja.Otrovi često reaguju sa ćelijskim receptorima i enzimima što dovodi do metaboličkih i hormonalnih poremećaja.
Malo li je !?
Razumna i dugotrajna strategija detoksikacije?
1. Stalna svjesnost – prepoznavanje izvora, načina stvaranja i unosa otrova, a posebno uočavanje i tumačenje tjelesnih simptoma: Neobjašnjiv umor, alergije, podočnjaci, nadutost, mentalna kofuzija, čak i infekcije niskog stepena su simptomi preopterećenosti otrovima (ako ih možemo razlikovati od drugih bolesti); Bučnije manifestacije kao što su dijareja, previše mokraće, povraćanje, kašalj, curenje iz nosa, pomjena mirisa tijela i pretjerano masna koža mogu navesti na veliko naprezanje u detoksu (ako ih možemo razlikovati od drugih bolesti).
2. Smanjenje faktora rizika - Mjesto rada i življenja teško mijenjamo, godine nikako. Možemo više paziti na promjenu loših navika i izbjegavanje unosa nama poznatih otrova. Postupkom eliminacije odstraniti duvan, hranu, napitke i hemikalije koje nam subjektivno ne odgovaraju.
3. Promjena i stvaranje dugoročnih navika - Dovoljan unos vode (3-3,5 decilitara na 10kg težine odrasle zdrave osobe, orjentirno) radi pomoću u otapanju, ispiranju i znojenju; Redovna umjerena fizička aktivnost koja će ubrzati krvotok; povećati temperaturu, respiraciju, drenažu limfe, masažu probavnih organa i znojenje; Indirektna pomoć organima za detoks unosom razumnih količina makronutrijenata i najširom paletom mikronutrijenata iz žita, voća i povrća; Direktna pomoć organima za detoks unosom naučno potvrđenih materija: vitamina C, selena, silimarina, sulforafana, hlorofila, malata, fitohelata, balastnih vlakana i na bazi svega navedenog nemodifikovanih, minimalno obrađenih dodataka ishrani; Poštovanje cirkadijalnog ritma tijela i relevantnih organa u smislu vremena konzumacije i sadržaja obroka.
